Centar za inkontinenciju
Nevoljno mokrenje (Urinarna inkontinencija) je jedan od najčešćih problema u urologiji i koja značajno remeti kvalitet života pacijenata. Osećaj sramote, smanjenje samopouzdanja, poremećaj partnerskih odnosa i socijalna izolacija su samo neke od posledici ovog problema. Kulturološke barijere izbegavanja odlaska lekaru, pre svega zbog osećaja sramote i zanemarivanje problema naročito kada se radi o blažim slučajevima, koji su najviše zastupljeni, samo pogoršavaju već postojeći problem. Nevoljno oticanje urina se javlja kod oba pola, ali je zastupljenije kod žena.
Postoji više oblika nevoljnog mokrenja odnosno urinarne inkontinencije:
- Stres urinarna inkontinencija – nevoljno mokrenje usled povišenja pritiska u trbuhu u toku smejanja, kijanja, kašljanja ili treninga, bez prethodnog osećaja potrebe za mokrenjem. Kod žena se uglavnom se razvija nakon porođaja, a kod muškaraca nakon operacija uvećane prostate.
- Urgentna urinarna inkontinecija – nevoljno mokrenje usled nemogućnosti da se potreba odloži dovoljno dugo kako bi se stiglo do toaleta. Umokravanju prethodi iznenadna potreba za mokrenjem koja je toliko jaka da se obično ne može dovoljno dugo odložiti. Karakteristična je za žene u menopauzi kod kojih postoji smanjenje nivoa estrogena, a kod starijih muškaraca je posledica benignog uvećanja prostate.
- Kombinovana urinarna inkontinencija je kombinacija prethodno opisanih oblika i prusutna je u više od 30% slučajeva. Obično se javlja kod žena u menopauzi usled opadanja nivoa estrogena.
Problemi sa nevoljnim mokrenjem kod žena su najčešće posledica:
- povećanja pokretljivosti uretre,
- zadebljanja zida mokraćne bešike,
- iritacije ili oštećenja nervnih puteva koji kontrolišu refleks mokrenja,
- smanjenja nivoa estrogena,
- slabost mšića pevičnog dna,
- infekcija, povreda, karcinoma, kalkuloza mokraćne bešike,
- dejstva određenih lekova, starosti, opadanja nivoa estrogena, i
- određenih neuroloških i kardiovaskularnih bolesti.

Osim toga, ne treba zanemariti anatomske karakteristike urinarnog trakta kod žena. Uretra je cev dužine oko 5 cm koja je celom svojom dužinom u kontaktu sa prednjim vaginalnim zidom koji joj pruža glavni oslonac zajedno sa muskulaturom i vezivnim tkivom poda male karlice. Povećanje labavosti ovih struktura omogućava preterano pomeranje uretre tokom naglih promena pritiska unutar trbuha. To pomeranje izaziva opadanje pritiska unutar mokraćne cevi i tako izaziva nevoljno mokrenje.
Kao posledica ovih promena smanjuje se sposobnost bešike da se postepeno širi u toku akta punjenja urinom što dovodi do naglog povećanja pritiska u bešici i pojave jake i iznenade potrebe za mokrenjem, a potom i nevoljno oticanje urina.
Kao posledica ovih promena smanjuje se sposobnost bešike da se postepeno širi u toku akta punjenja urinom što dovodi do naglog povećanja pritiska u bešici i pojave jake i iznenade potrebe za mokrenjem, a potom i nevoljno oticanje urina.
Faktori rizika nevoljnog mokrenja kod žena mogu biti:
- trudnoća i vaginalni porođaj: nekontrolisano mokrenje je česta pojava za vreme trudnoće, a nekada se javlja i nakon porođaja,
- menopauza: smanjenje nivoa estrogena doprinosi razvoju degenerativnih promena na sluzokoži vagine što ima za posledicu smanjenje elastičnosti, pa prednji zid vagine više ne pruža čvrstu potporu mokraćnom kanalu koji odvodi urin,
- pušenje: umanjuje sintezu kolagena koji predstavlja glavnu komponentu vezivnog tkiva i tako doprinosi starenju vagine. Vaginalni zidovi su labaviji pa je oslabljen oslonac za uretru,
- gojaznost: povećava pritisak u trbuhu i tako opterećuje i slabi dno male karlice.